POŽEGA – Ivana Kuna Raguž i njen JunkJewellery poznati su brojnim poklonicima maštovitog i unikatnog nakita. Biti svoj i originalan već na prvi pogled – poruka je koju šalju Ivanine rukotvorine. Kako nastaju, koliko su tražene i kako ih nositi – ispričala nam je sama Ivana koja se izradom nakita počela baviti prije 17 godina.
Kako ste počeli s izradom nakita?
Počela sam jer sam htjela malo neobičnije komade nakita koji mi nisu bili dostupni pa sam odlučila sama probati, a isto tako, u mojoj obitelji, sve žene se bave nekim kreativnim radom – pletenjem heklanjem, šivanjem. Od malih nogu nešto sam uz baku i mamu radila i prirodno mi je bilo, ako želim nešto imati, sama ću probati napraviti.
Koje materijale najčešće koristite?
Razne. U početku sam krenula s glinamolom i plastičnim masama, ukrašavala sam to akrilnim bojama i decoupage tehnikom. Danas koristim kožu, umjetnu kožu, drvo, pamuk, užad, kristale, u zadnje vrijeme puno kombiniram.
Kada ste odlučili sve to objediniti pod brendom JunkJewellery?
Vidjela sam nekoliko sličnih brendova, a uz to kada krenete nešto sami raditi, morate kupiti dosta materijala, utrošite puno novca i što sad? Rekoh, idem probati raditi i za druge jer imam viška materijala. Izmislila sam to ime JunkJewellery – na hrvatskom “junk” znači smeće, a u početku je tu bilo dosta recikliranog materijala, starih dobačenih ogrlica i slično pa je to po onoj – nečije smeće nekom je blago.
Sudjelujete na brojnim zbivanjima, prezentirate svoje proizvode, kakve su reakcije?
U zadnje vrijeme općenito se vidi da se taj trend kupovanja ručno rađenih proizvoda pojačava. Ja radim od 2009. godine i dosta dugo idem po sajmovima. U početku su ljudi prilazili sa zadrškom ali, kažem, u zadnje vrijeme se to promijenilo. Valjda je došlo i do zasićenja konfekcijom, istim komadima nakita i masovnom proizvodnjom, sve više se cijeni ručni rad, i to kupuju i za poklone i za sebe. Imam već nekoliko stalnih kupaca koji baš vole ovaj izričaj i stil i stalno dolaze po nove modele.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Svugdje. Vidim nešto što mi se uklapa, neke standardne komade nakita u čiji oblik vidim da bih mogla uklopiti nešto svoje, predmet, boja sve može biti inspiracija. Ili imam prvo materijal pa gledam kako bih materijale spojila, ili imam prvo ideju pa pokušavam naći materijal. Iako, lakše je imati materijal pa onda smišljati i uklapati.
Ljepota ručno rađenog nakita je i u njegovoj različitosti, unikatnosti, zar ne?
Da, upravo tako. U biti često djevojke traže neke izmjene, svidi im se neki model ali bi možda drugu boju, ili bi nešto dodale, dakle, mogu izraditi li si možete naći stvarno nešto što vam odgovara što je baš vaš stil i dio vaše osobnosti. Čak i kad radim neki model više puta, opet niti jedan komad nije posve isti i svaki je bar u nekom detalju različit.
Koliko treba za jednu, recimo tako, jednostavniju ogrlicu vremena?
Ovisi koliko ste dobri u motanju, to je fina motorika ruku koja je jako važna. U početku mi je za jednu jednostavniju ogrlicu trebalo preko sat vremena, sada sam to već skratila gotovo za pola.
Što bi savjetovali ljudima, posebice onima koji nikada ne nose nakit, zašto nositi nakit, dodati malo boje i oblika onom prvom dojmu koji drugi imaju o nama?
Pa, ja zapravo ne bih uvijek ni savjetovala nakit. Jer nekada, kako i s odjećom,ako se dobro ne osjećamo s onim što imamo na sebi to neće doprinositi našoj ukupnoj slici, neće izgledati prirodno. Ako nađete nešto što vam dogovara, tek onda to treba nositi jer to onda izgleda kao da baš treba biti tu.
TEKST: S. Pok FOTO: S. Pok
Preuzeto iz: slavonski.hr
*Registracija je automatska prilikom prve kupnje.
